Blebetanje #5 - Što kada nas obaveze stisnu?
21:45
Vjerujem da ste iz godinu u godinu primjetile kako u nekom određenom vremenu blogerice na neko vrijeme nestanu sa ''scene''. Možda je to doba ispita, ljeto, godišnji odmori... Puno je tu faktora koji se znaju posložiti, a onda pisanje za blog padne u drugi plan.
Ja obožavam svoj blog, svoju zajednicu i trudim se objavljivati redovno, po nekoj svojoj špranci, svaki drugi ili treći dan. Iako si takav raspored zacrtam u glavi, uvijek se dogodi nešto neočekivano što će me omesti u tom naumu objavljivanja tako da sama sa sobom vodim bitke u glavi kako da to riješim.
Npr: kada sam u 11-om mjesecu došla na novi posao, znala sam da me čeka puno učenja, muke, nespavanja, umora i ostalih ''divota''. Znala sam da će pisanje pasti u drugi plan i odmah sam počela smišljati kako da uspijem održavati neki tempo na blogu, a da ostale stvari u životu ne trpe.
Rješenje je da nema rješenja. Svatko će si posložiti prioritete u određenom trenutku, makar to značilo da će nešto određeno morati izbaciti ili prorjediti. Moj život su bili, obitelj, prijatelji, ples, blog. Nakon pomnom razmišljanja odlučila sam izbaciti ples jer me naprosto umor nije puštao dugo mjeseci, a i dalje me ne pušta. Naravno da to neće biti na cijeli život, jer je ples jedna od mojih najvećih ljubavi i svakako mu se mislim vratiti. Blog je ostao kao jedan dio mog života koji me veseli i koji volim, pogotovo jer to mogu raditi od kuće, za svojim stolom da se ne pomaknem. Svi oni koji blogaju znaju koliko vremena ode na to, ali za razliku od plesa, on me toliko fizički ne umori, tako da je trenutno bio logičan odabir koji ću ostaviti u svom životu.
Neko vrijeme sam se stvarno dobro držala rasporeda oko objavljivanja, a najviše to mogu zahvaliti dobro isplaniranom vremenu.
Kada imam slobodnog vremena raspodijelim ga na:
dan za fotkanje,
dan za uređivanje slika,
dan za pisanje.
Da, raspodijelila sam si to jer sam shvatila kako nekad jednostavno ne mogu pisati onako kako bih željela. Nekada mi jednostavno fotke ne ispadaju kako sam si zamislila ili me vrijeme (oblaci, mrak...) ne posluži. Zato se ne tjeram nešto napraviti u jednom danu kako bih na brzinu sklepala neki post kojim na kraju uopće neću biti zadovoljna. Jednostavno nisam taj tip. Ako nešto radim, uvijek ću napraviti onako kako treba, makar mi trebalo duplo više vremena za to.
Nisam uvijek raspoložena za bloganje, ima dana kada od umora jednostavno ne mogu ni držati oči otvorenima, stoga se u takvim danima uopće ne prisiljavam sjesti za laptop.
Znam mnoge blogerice koje su u pisanju napravile dužu pauzu, ali recimo ja priželjkujem da to kod mene ne bude slučaj. Tu sam zbog toga što stvarno volim tipkati postove, ali i zbog vas i vjerujem da među vama ima onih koji vole moje tekstove i koji nikako ne bi bili zadovoljni da nestanem na par mjeseci, makar bi me sigurno i razumjeli. Nadam se da ću tako blog uspjeti voditi sa barem jednim postom tjedno kada se neke stvari zahuktaju.
Kroz vrijeme sam shvatila otprilike kada neću imati vremena blogati, u koje doba mjeseca, kada imam najviše posla i tom problemu ne pisanja sam doskočila pisanjem postova unaprijed.
Zbog toga sam i napisala gore kako sam si posao oko bloga podijelila po danima kada što radim. Recimo ima dana kada bih u jednom danu mogla napisati 5 postova. Bez zezancije, a ima dana kada post pišem cijeli dan i nikako nisam zadovoljna napisanim. Tako nekada sjednem i napišem nekoliko postova unaprijed koji mi stoje u skicama, a onda ih nadopunjujem tijekom vremena kada se još nečega sjetim i tako mi je najdraže pisati jer postovi onda budu kompletni.
Nekada mi se jedino dogodi da post ne objavim jer ne stignem, a nisam zakazala da se sam objavi, no nadam se da ću i tome problemu doskočiti, pogotovo kada odem na godišnji na more gdje ću biti bez laptopa i interneta.
Sigurno se pitate što me ponukalo da napišem ovaj post gdje se ''opravdavam'' za svoje (ne)pisanje, sadašnje i buduće.
Dolazi mi onaj dio života o kojem sam sanjala i koji će mi oduzimati mnogo vremena, tj već je zapravo došao.
Kupujem stan sa svojom drugom polovicom. Već mjesecima gledam stanove na prodaju, a tijekom proteklog mjeseca ih često i obilazim. U temu agenata za nekretnine neću ni ulaziti jer bi za njih trebao jedan drugi podugački post pošto sa većinom njih nemam dobrih iskustava. Odugovlače, odgađaju, a to mrzim kod ''običnih'' ljudi, a kamoli ne kod profesionalaca koji od toga žive i zarađuju. Kada mi netko odgodi dogovor, nema mi išta gore, jer si onda ne mogu organizirati neko pisanje, druženje, čak mi se onda ne da niti pogledati neku seriju jer ću ju morati pauzirati na pola. Žderu mi živce i vrijeme i zbog njih se u zadnje vrijeme nikako ne mogu uskladiti sa svime što bih morala/htjela napraviti.
Najgore (mislim, biti će to lijepo vrijeme) će biti kada konačno kupim stan i krenem se seliti i namještati ga. Mislim da će mi većina vremena i energije otići na taj aspekt života i sigurno će mi tada dobro doći unaprijed napisani postovi kako ih sada radim. Vjerujem da ću uspjeti tada pisati barem jedan post tjedno, a kada se konačno sve unormali, fotke će biti slikane u novom okruženju, a nadam se da će i master bedroom konačno biti uređena u stilu onako kako bih priželjkivala, pa možda na blogu osvane i neki video :) Puno je tu planova, a nadam se da će se neki ubrzo ostvariti kako mi svakodnevica ne bi izgledala kao sada: posao-gledanje stanova-kuća (pripremanje za posao)-(neko kratko) spavanje.
Stvarno sam fizički iscrpljena zbog nespavanja i svih trčanja okolo-naokolo, nadam se da se to nije previše odrazilo na blogu u zadnja dva mjeseca.
Koliko se veselim kupnji stana, toliko me i strah svega jer ću ja sada biti glavna i odgovorna za većinu stvari u stanu što će mi ''jesti'' jako puno slobodnog vremena kojeg sam imala do sada. Psihički se pripremam na sve to, najviše na promjenu okoline jer će mi to jako teško pasti pošto sam jedna od onih koja se emotivno veže za obične stvari. Zamislite kako se tek onda vežem za okolinu, susjede, obitelj... Možda ćete si pomisliti kako sam neka plačljivica, ali stvarno nisam. Volim biti samostalna, no jako će mi faliti onaj krš i lom u kući, prepiranje sa familijom, obilni nedjeljni ručkovi, gromoglasan smijeh i naravno naše kartaške večeri remija. No rekli bi velika sam cura i moram prihvatiti da ću ubrzo i ja sama imati svoju obitelj.
Ako imate savjeta kako da to sve sa selidbom lakše preživim, slobodno mi pišite u komentarima jer je svaki savjet dobrodošao :)
Vaša plačljivica Mirela :)
Stvarno sam fizički iscrpljena zbog nespavanja i svih trčanja okolo-naokolo, nadam se da se to nije previše odrazilo na blogu u zadnja dva mjeseca.
Koliko se veselim kupnji stana, toliko me i strah svega jer ću ja sada biti glavna i odgovorna za većinu stvari u stanu što će mi ''jesti'' jako puno slobodnog vremena kojeg sam imala do sada. Psihički se pripremam na sve to, najviše na promjenu okoline jer će mi to jako teško pasti pošto sam jedna od onih koja se emotivno veže za obične stvari. Zamislite kako se tek onda vežem za okolinu, susjede, obitelj... Možda ćete si pomisliti kako sam neka plačljivica, ali stvarno nisam. Volim biti samostalna, no jako će mi faliti onaj krš i lom u kući, prepiranje sa familijom, obilni nedjeljni ručkovi, gromoglasan smijeh i naravno naše kartaške večeri remija. No rekli bi velika sam cura i moram prihvatiti da ću ubrzo i ja sama imati svoju obitelj.
Ako imate savjeta kako da to sve sa selidbom lakše preživim, slobodno mi pišite u komentarima jer je svaki savjet dobrodošao :)
Vaša plačljivica Mirela :)
13 comments
Samo ti ostavim ❤ vec sve znas! 😉
OdgovoriIzbrišiZnam <3
IzbrišiNemam savjeta, ali ti želim svu sreću u novom stanu s dragim :) Polako s blogom, mi ćemo bit tu i čekat, a ti uživaj i sređuj polako svoju novu okolinu :)) :*
OdgovoriIzbrišiHvala ti punoooooo :*
IzbrišiProšla sam sve to prije dvije godine i sada smo ponosni vlasnici stana. Moj savjet je agenti su ponekad pravi lopovi. Uvijek je to taj stan morate se požuriti jer ga bas još netko osim vas želi. Totalne gluposti i sve ce napravit da ti uvale stan. Dobro paziti ako je stan pod dugom ako ima neriješenih vlasničkih odnosa. Ako nešto nisi sigurna raspitaj se kod osobe koja bolje zna. Muž i ja smo dobili preporuku za grupu Progreso hvala bogu da jesmo jer nas je gospodin Robert na sve uputio i nije dao da ista potpisemo bez da on provjeri. Svega je bilo od stanova pod ovrhom do stanova sa deset vlasnika pa se ti dogovori.otvori oči i nije sramota pitati i tražit savjet. Sretno :)
OdgovoriIzbrišiAgenti su đubrad i to mi nije nimalo teško reći xD Stančić je u novogradnji tako da smo mi prvi vlasnici i to mi je najbolje od svega :D Hvala ti :*
IzbrišiDa, teško je sve posložiti, pogotovo kad se vratiš s odmora... Ja planiram napraviti pauzu na blogu kad se vratim s odmora, bar dva tjedna, čisto da se "ufuram" u novi raspored jer inače ne mogu funkcionirati, ali opet, to varira od osobe do osobe.
OdgovoriIzbrišiTea time - Klonovi : moonstears
Ja ću pisati kako mogu, jer evo nakon tjedan dana mi užasno fali pisanje i druženje na stranici :)
IzbrišiDraga Mirela, sve mi pored bloga imamo svoj privatni život koji nam je na prvom mjestu. Potpuno te razumijem, ne moraš se ispričavati, jednostavno stvari idu svojim prirodnim tijekom. Čestitam ti na kupnji stana! Ja sam isto osoba koja se emocionalno veže za sitnice, pa se teško odvajam od svoje ustaljene rutine. Iako će mi faliti tvoji postovi, potpuno te podržavam i razumijem. Sretno draga!
OdgovoriIzbrišiHvala ti puno na lijepim riječima :*
IzbrišiKao profesionalni nomad :D preporuka je: napravi popise, sad dok još nije stislo ;), a onda odvrni muziku i prati popise. Čestitam na ovako ozbiljnom životnom koraku, bićete vi skroz u redu. I ne brigaj toliko :) Puse!
OdgovoriIzbrišiOdličan savjet, morat ću si neke stvari stvarno popisati jer mi je već sad pamćenje k'o u zlatne ribice :D Hvala ti <3 <3 <3
IzbrišiSve znam, al ti me lovci ne zanimaju, samo vi koji me vjerno pratite...Sretno i vama sa kućicom, baš mi je drago da ste ju našli <3
OdgovoriIzbrišiSvaki komentar je dobrodošao, hvala! :)